U kadru je bio u jesenskom dijelu natjecanja kao pričuva prvom vrataru Marijanu Vlaku. Ipak, u sezonu je uskočio s brojem jedan na leđima, dakle u udarnoj postavi. Zbog Vlakove je ozljede branio u prva dva kola, u remijima protiv OFK Beograda u Zagrebu, 0-0, te u Beogradu protiv Crvene zvezde, 2-2, kad su sva četiri pogotka postignuta iz jedanaesteraca.

Uskočio je s klupe 15-ak minuta prije kraja zamijenivši ozlijeđenog Vlaka i u dvoboju u gostima protiv Sarajeva u 6. kolu. Ulogu pričuvnog vratara u proljetnom je dijelu natjecanja preuzeo Tomislav Ivković vrativši se iz vojske.

Marić je u Dinamu branio od 1978. godine, dakle bio u širem sastavu i kad su osvojili (ne)priznati naslov prvaka 1979. u slučaju Tomić, a osvojio je i Kup 1980. i 1983. U Dinamu je bio do 1986., a zadnju prvoligašku sezonu odigrao u Slobodi iz rodne Tuzle. Njegov sin Marko prošao je Dinamovu školu, kasnije nastupao za Zagreb, francuski Lille i američki Chicago Fire, a potom bio dio stožera Dinamove prve momčadi.

Slike